Načela

Koja je temeljna svrha ljudskog života?

Čovjek je stvoren da spozna, ljubi i služi Boga. Kroz tu si službu može spasiti dušu. Sve na zemlji je stvoreno za čovjeka da mu pomogne postići vječno blaženstvo u raju.

Što to znači za obrazovanje i odgoj?

Ako je jedinstvo s Bogom glavna svrha svakog ljudskog života, onda je glavna svrha katoličkih škola pružiti temeljitu kršćansku naobrazbu u kojoj je Bog na prvom mjestu, gdje se Njegova poruka prenosi i prihvaća, u vjernosti Svetom pismu i Tradiciji.

Papa Pio XI je rekao u svojoj poznatoj enciklici o obrazovanju (Divini Illius Magistri):

“Potrebno je da su svo obrazovanje i cjelokupna organizacija škole, kao i njezini učitelji, nastavni programi i udžbenici iz svih predmeta, regulirani kršćanskim duhom, pod vodstvom i majčinskim nadzorom Crkve; tako da Religija u stvari bude temelj i kruna cjelokupne obuke mladih; i to u svakom rezredu, ne samo u osnovnoj, već i u srednjoj školi, te u višim institucijama obrazovanja.”

Je li odabir nekatoličke škole dobra opcija?

Mnogi su Pape oštro kritizirali ateističku ili neutralnu školu, jer one žive kao da Bog ne postoji:

“Katolička djeca ne smiju polaziti škole, koje su nekatoličke, bez vjerske obuke, mješovite, to jest takove, koje su i nekatolicima pristupačne. Spada isključivo na mjesnoga Ordinarija, da u skladu s napucima Apostolske Stolice izda odluku o tom, da li se može trpjeti, te u kojim prilikama i poslije kojih mjera opreza, da se ukloni pogibao otpada, polazak takovih škola.” (Kodeks kanonskog prava 1917, Kan. 1374.)

“Iz ovoga proizlazi da je takozvana ‘neutralna’ ili ‘sekularna’ škola, iz koje je religija isključena, u suprotnosti s temeljnim načelima obrazovanja.” (Pio XI, Divini Illius Magistri, 1929)

“Katolici ne mogu priznati niti drugu vrstu mješovitih škola (a ponajmanje “école unique,” obveznu za svih), u kojoj se učenicima pruža odvojeni vjeronauk, a ostatak obrazovanja primaju zajedno s nekatoličkim učenicima od strane nekatoličkih učitelja.” (Pio XI, Divini Illius Magistri, 1929)

Čak je i Drugi vatikanski sabor potvrdio obvezu izbora katoličke škole:

“Sveti Sabor katoličke roditelje upozorava, da svoju djecu po mogućnosti daju na odgoj u katoličke škole, koje trebaju uzdržavati prema svojim silama i s njima surađivati na dobro svoje djece.” (Deklaracija Gravissimum educationis o kršćanskom odgoju, 1965)

 

Što to znači?

Svi kršćani, roditelji, svećenici, neoženjeni laici, mladi, pozvani su doprinijeti (na neki način) osnivanju novih katoličkih škola, održavanju njihovih postignuća i promicanju njihovog rasta. Trebamo velikodušan doprinos svih, kako bi ih pohađao što veći broj učenika i kako bi bili izvrsne kvalitete.

Kršćanske škole njeguju znanje o i ljubav prema Bogu, i kod učitelja i kod učenika. Svi ostali pedagoški ciljevi nikada ne mogu biti u suprotnosti s krajnjom svrhom čovjeka kao Božjeg stvorenja.